preskoči na sadržaj

SREDNJA ŠKOLA ČAKOVEC

Login
Tražilica

Državna matura 2017./18.

PROJEKTI

National Archive in Strigova; the basic procedure of storing documents

Radionice za Dan Grada Čakovca

Now we move 2015.

Natječaj na Anteni Zg

SŠČ na Kongresu o boli

Move week

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Moje Europass iskustvo
Autor: Almir Škvorc, 16. 3. 2018.

Iskustvo Sare Furdi, učenice SŠ Čakovec sa stručne prakse u Frankfurtu


The Mobility Bridge III je projekt u sklopu programa Erasmus+ koji srednjoškolcima i studentima omogućuje obavljanje stručne prakse u inozemstvu. Svaka srednja škola koja sudjeluje u ovom projektu šalje nekoliko svojih učenika na razne destinacije gdje borave 14 dana (10 dana stručne prakse, 4 kultorološka dana). Učenici Srednje škole Čakovec svoju su praksu odradili i u Frankfurtu, a o iskustvima jedne od učenica, Sare Furdi, pročitajte u nastavku.

Sara, kako se prijaviti za stručnu praksu u inozemstvu?

Svaki učenik može se prijaviti na projekt, postoji nekoliko uvjeta koje učenik mora zadovoljiti. Ponajprije učenik se prijavljuje i dobija dokumente koje mora ispuniti. U obzir se uzimaju ocjene, motivacijsko pismo, opomene i neopravdani satovi. Osim dokumentacije profesori stručnih predmeta boduju našu zainteresiranost u struci. Testira se i jezik države u kojoj učenik želi obavljati praksu, u ovom slučaju, njemački jezik. Nakon nekoliko dana, prof. Tota, koordinator projekta u našoj školi objavio je konačne rezultate natječaja. Prije samog puta trebali smo napisati svoj CV na njemačkom, odraditi jezične pripreme u trajanju od oko 20 sati, odraditi logističke i kulturološke pripreme, potpisati potrebnu dokumentaciju te pribaviti dosta medicinske dokumentacije (potvrde o cijepljenju, europsko zdravstveno osiguranje, povijest bolesti itd.) bez koje ne bi mogli imati pristup bolnicama. Moj motiv prijave bio je obavljanje stručne prakse u državi čiji je zdravstveni sustav po uspjehu i organizaciji jedan od najboljih u svijetu, usavršiti poznavanje njemačkog jezika, steći kompetencije koje će biti priznate u cijeloj EU šte će mi, nadam se, jednoga dana pomoći u pronalaženju posla i upoznati grad Frankfurt.

 

Gdje ste bili smješteni i gdje ste obavljali praksu?

Bili smo smješteni u samome srcu Frankfurta, u hostelu Jugendherberge, a stručnu praksu obavljali smo u 2 bolnice, Agaplesion Bethanien Krankenhaus i Agaplesion Markus Krankenhaus. Ja sam boravila na odjelu gastroenterologije, pulmologije i otorinolaringologije. Stručna praksa trajala je od 6 do 14:30 sati. Svaki dan dolazili smo ujutro na praksu gdje smo prvo obavili primopredaju službe, nakon toga uslijedilo je mjerenje vitalnih znakova koje obavlja svaki član tima. Cilj je je što brže liječenje pacijenata uz što kraće zadržavanje u bolnici, odnosno hospitalizaciju, tako da smo na odjelu imali samo 2, 3 pacijenta kojima je bila potrebna pomoć sa njegom. Nakon toga slijedio je doručak, a nakon doručka previjanje rana. Između doručka i ručka obavlja se vizita u koju dolaze liječnici različitih specijalnosti te svakom pacijentu detaljno objašnjavaju njegovo stanje i postupke koji se poduzimaju, nakon čega odgovaraju na sva njegova pitanja. Slijedio je ručak i nakon ručka opet mjerenje vitalnih fukcija. Oko 13:30  mjenja se smjena i opet je primopredaja službe koja traje do 14:30 kada naša smjena završava. Tijekom boravka u Njemačkoj stekla sam mnogo stručnih znanja i vještina s kojima se u Hrvatskoj ne bi mogla upoznati, a posebno me se dojmila organiziranost odjela i podjela odgovornosti i zaduženja među osobljem kao i profesionalni odnos gdje se svi oslovljavaju po imenu, bez obzira na položaj i funkciju te djeluju zajedno kao profesionalni tim.

Sara, kakve su razlike između njemačkog i hrvatskog zdravstvenog sustava?

Hrvatsko i njemačko zdravstvo razlikuje se po mnogo čemu, a ponajprije po opremljenosti materijalima, razvijenosti tehnologije, podjeli rada, međusobnom poštovanju i metodama postupaka koji se obavljaju. Kod opremljenosti materijalima najbitniji je materijal za previjavnje rana i oblozi. Kod previjanja rane sav pribor koji se koristi je jednokratan kako bi se spriječila i najmanja šansa infekcije. Odjeli su opremljeni svim potrebnm vrstama obloga kako bi se rana što kvalitetnije tretirala i što prije zarasla. Ono što me najviše oduševilo bio je sustav koji se nalazi na svakom odjelu, a omogućuje slanje svakakvog materijala na bilo koji odjel bolnice ili u klinički laboratorij što uvelike uštedi vrijeme sestara. Kod njih svaki pacijent dobija svoju narukvicu sa barkodom koji se koristi prilikom mjerenja kao što je mjerenje šećera gdje postoje posebni uređaji kojima se skenira barkod pacijenta i automatski uređaj upisuje vrijednosti u pacijentovu listu. U Njemačkoj se strogo poštuju kompetencije koje medicinska sestra ima. Liječnici obavljaju vađenje krvi, postavljanje intravenskih kanila i ostale invazivne zahvate. Jedna od najboljih stvari kod njih je to što je svo medicinsko osoblje u jednakoj odjeći i ne prave se nikakve razlike, kod njih ne postoji jasna hijerarhija nego svi rade kao jedan tim. Ono što me najviše iznenadilo su neki postupci koje oni rade, a kod nas se smatraju da mogu uzrokovati teška oštećenja ili čak smrt. Oni dižu na noge pacijente sa trombozom vena već prvi dan nakon dijagnoze, navlače elastične čarape i daju antikoagulano sredstvo te pacijent ustaje i šeta, dok se kod nas daje antikoagulantno sredstvo i osoba ne smije ustati iz kreveta desetak dana. Sljedeće što me začudilo je davanje hladnih krvnih pripravaka za koje se kod nas smatra da uzrokuju teške komplikacije.  Dijabetičari, ako žele, mogu jesti koliko god slatkoga jer smatraju da pacijent mora  sam brinuti o tome.

Bi li preporučila sudjelovanje u mobilnosti i drugim učenicima?

Nakon sudjelovanja u projektu definitivno bih preporučila svakoj osobi koja želi steći nova iskustva i nove spoznaje da se prijavi i krene u jednu takvu avanturu. Ja u Njemačkoj nisam imala niti jedno loše iskustvo. Baš naprotiv, sve je bilo dobro organizirano, svi su nas prihvatili, pomagali nam i trudili se da se osjećamo dobrodošlo. Ovakvi projekti ne nude se u svakoj školi i svakoj osobi i zato se prijavite. Ono što dobivate sudjelovanjem u projektu je stručno usavršavanje, upoznavanje zdravstvenog sustava drugih zemalja, putovanje u drugu državu te usavršavanje jezika i upoznavanje novih kultura, stjecanje novih prijateljstava, Europass cetrifikat o obavljaju stručne prakse u inozemstvu koje će vam jednog dana možda pomoći da upravo vi dobijete posao, a na kraju krajeva dobivate i džeparac za mobilnost. Zato, ako imate priliku, nemojte razmišljati nego se prijavite!

 

 

                                                                                                                                                                                    Sara Furdi





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju