Učenik Luka Blagović na nagradnom natječaju "Malo pridonosim, puno dobivam" u organizaciji Srednje škole Delnice, Grada Delnica i Gradske knjižnice Janet Majnarich sa svojim radom "Zeleni alarm – borba za čistu budućnost" osvojio je 2. nagradu. 

http://ss-delnice.skole.hr/?news_hk=1&news_id=1011&mshow=290#mod_news

Zagađenje okoliša svima je poznati problem današnjice. Sigurno smo svi barem jedanput nehotice naletjeli na praznu bocu bačenu u prirodi, uočili čep kako pluta površinom rijeke, ili pak nagazili na staru maramicu koju je netko, ni ne razmišljajući, bacio na tlo. Premda znanstvenici naglašavaju i upozoravaju na ovaj problem već desetljećima i premda se u školi na mnogim predmetima ponavlja gradivo o važnosti očuvanja našega planeta, ljudi i dalje ne shvaćaju ozbiljnost ove teme. I dalje šeću s društvom, piju, puše, a da pritom prazne boce i opuške bacaju u prirodu, smijući se i nastavljajući svojim putem. Vjerovali ili ne, opušci cigareta sadržavaju plastiku, celulozni acetat, koja je slabe biorazgradivosti i može ostati u tlu čak i do deset godina. Deset godina! Osim toga, u filtru ostanu kemikalije koje, kad se ispuste u okoliš, mogu zaživjeti u njemu čak i duže od samog plastičnog dijela opuška. Znatnu štetu sami opušci čine i biljnom i životinjskom ekosustavu. I to ne samo kopnenim vrstama, već i morskim. Mnogi znanstvenici masovno su u mrtvim tijelima riba, morskih ptica i kornjača pronašli opuške, što je, u najmanju ruku, zgražavajuće. Nije bacanje otpadnih tvari u prirodu jedini problem. Mnogi moji prijatelji i vršnjaci, kao i ja,
nedavno su položili vozački ispit i, iako imaju autobuse koji su jeftiniji i ekološki prihvatljiviji, i dalje u školu idu osobnim vozilom. S jedne ih strane razumijem – sad im je zabavno koristiti se automobilom jer su svježi u vožnji na cesti – ali treba misliti i na prirodu. Automobili su, takoreći, nuklearna bomba za okoliš. Prije nekoliko je godina istraživanje Europske agencije za okoliš pokazalo da su upravo automobili uzrok više od 500 tisuća preuranjenih smrti godišnje u Europi.
Također, znam i sam da je ponekad teško odreći se dugovremenog tuširanja u kupaonici. Svakako je svima drago glasno pjevati pod tušem i uživati tuširajući se hladnom vodom, ali pokušajte se sjetiti kakav je nakon toga mjesečni račun za vodu. Da zaboli glava, zar ne? Kada bismo smanjili vrijeme tuširanja, uštedjeli bismo novac, a i vodu koja je dragocjen resurs. Stoga, udružimo se i poduzmimo sve kako bi naš planet mogao nastaviti normalno disati. Neka ovaj sastavak bude poziv na akciju i da zajednički stvorimo pozitivne promjene za
zaštitu okoliša. Za nas je to mali korak, ali velik je za prirodu. Završio bih riječima Mahatme Gandhija, bivšeg indijskog političkog i duhovnog vođe: Zemlja pruža dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali ne i svačiju pohlepu.

Luka Blagović, 4. a

Bravo Luka, ponosni smo na tebe!